"Ako nisi u stanju da se rugaš i smiješ samome sebi,
nemaš ni toliko vrijednosti da sagledaš svoje mane,
pa ti zabranjujem da me ocjenjuješ. Amen."
Toma Bebić
Nakon Osijeka (caffe bar "Kesten"), Novske (gradska knjižnica i čitaonica "Ante Jagar"), Zagreba ("Brod na Savi") i Sesveta (caffe bar "Miami") na red je došla i Rijeka (K.U.N.S.). U Rijeku sam stigao vlakom gdje su me dočekali fejsbuk prijatelji Dubravko i njegova supruga Snježana. S njima sam proveo cijelo popodne do ranih jutarnjih sati drugi dan kad sam se ponovo uputio na vlak za Vinkulju.
Njih dvoje sam prvi put sreo iako smo se dosta dugo poznavali preko fb. Mogu reći da mi je uz druženje s njima vrijeme jako brzo prošlo.
Vrlo zabavni i duhoviti, imali smo puno tema za pričanje i zezanje. Dubravko je zbog mene čak odbio ići na svirku. Fala mu na tome. Valjda ću im se jednom moći i ja odužiti.
Ulaz u K.UN.S. Pokušali smo zaljepiti plakat, ali bezuspješno.
Uz knjigu su se dijelili i pokloni kao što je ova litra "Ribara", kurtoni, ruka sa srednjim prstom...
...i cd-i vinkovačke glazbene scene: "Septica", "Pogreb X" i Tvrtko. Zašto baš oni? Zato što su mi dozvolili pa sam podijelijo preko nekoliko kopija.
Bez gaća nigdje...
Zahvaljujući Dubravku i Snježani upoznao sam i Zorana Štajdohara, frontmena grupe "Grč" iz Rijeke. Na slici Zoran i Snježana.
Grupa "GRČ" premijerno na pakšu blogu.
Upoznao sam i Branka kojemu sam darovao knjigu i "Ribara". Živijooo Branko!
Na promociji knjige su bili Mrle i Prlja iz "Leta 3". "Letu 3" sam darovao knjige u Vinkulji poslije njihovog koncerta. Mrle kaže da me se sjeća i da sam mu dao knjigu koju je i pročitao. Veliko fala "Letu 3"
Provjera ispravnosti kurtona. Nije ni čudo da su toliko koštali. Kvaliteta je nesumnjiva.
Čarli, vlasnik K.UN.S.-a. Dogovorili smo se svega u dvije minute za promociju moje knjige. Veliko mu fala što mi je dao priliku gostovati na Sušaku.
Nevenka, moja školska. Potegla je put iz Opatije da bi smo se vidjeli nakon punih 18 godina. Fala školska, puno mi je značilo što si došla.
Šeks (lijevo), Pakšu (sredina) i Budiša (desno). Doduše Šeks i Budiša su fejkani, ali koga briga. Bitno je da smo se dobro zabavljali.
Po prvi put sam nastupijo sa ordenjima. Lijevo na sakou, "orden rada sa srebrnim vijencem" druga Starog te "medalja rada" drugarice Mame.
Melinda BMK ili Melinda "boli me kurac". Sad mi se ne da objšnjavati ovo BMK...ma boli me kurac ko svatijo svatijo ko nije nije.
Dubravko mi je zatražijo gaće, a ja nisam imo za na glavu već ove rezervne bokserice ako se userem kupljene u butiku kod Gušanija. I one su poslužile svrsi.
Pakšu i Snježana sa karakterističnim pozdravom tzv. pozdravom radničkoj klasi koji prati svaku promociju ove knjige.
Potpisala se i pokoja knjiga. Nije da nije, jebajiga
Dubravko se priprema za čitanje priče "Jesam li normalan", a ja se osjećam usrano koda me je sam Mataković nacrto.
Sve je spremno za promociju. krećemo vrlo hrabro ja i Dubravko...
...na sveopće oduševljenje prisutnih
Dok ja pokušavam izvesti baletnu točku "posljednji komunista"...
...drug Dubravko se bori sa čitanjem pri prigušenoj rasvjeti. No i to ima svojih čari.
I na kraju uvijek me neko razveseli na promociji svojim poklonom. Tako su me ovaj put darivali Dubravko i Snježana. Temkiju veri mač.
