"Ako nisi u stanju da se rugaš i smiješ samome sebi,
nemaš ni toliko vrijednosti da sagledaš svoje mane,
pa ti zabranjujem da me ocjenjuješ. Amen."
Toma Bebić
Nakon Osijeka (caffe bar "Kesten"), Novske (gradska knjižnica i čitaonica "Ante Jagar"), Zagreba ("Brod na Savi") i Sesveta (caffe bar "Miami") na red je došla i Rijeka (K.U.N.S.). U Rijeku sam stigao vlakom gdje su me dočekali fejsbuk prijatelji Dubravko i njegova supruga Snježana. S njima sam proveo cijelo popodne do ranih jutarnjih sati drugi dan kad sam se ponovo uputio na vlak za Vinkulju.
Njih dvoje sam prvi put sreo iako smo se dosta dugo poznavali preko fb. Mogu reći da mi je uz druženje s njima vrijeme jako brzo prošlo.
Vrlo zabavni i duhoviti, imali smo puno tema za pričanje i zezanje. Dubravko je zbog mene čak odbio ići na svirku. Fala mu na tome. Valjda ću im se jednom moći i ja odužiti.
Ulaz u K.UN.S. Pokušali smo zaljepiti plakat, ali bezuspješno.
Uz knjigu su se dijelili i pokloni kao što je ova litra "Ribara", kurtoni, ruka sa srednjim prstom...
...i cd-i vinkovačke glazbene scene: "Septica", "Pogreb X" i Tvrtko. Zašto baš oni? Zato što su mi dozvolili pa sam podijelijo preko nekoliko kopija.
Bez gaća nigdje...
Zahvaljujući Dubravku i Snježani upoznao sam i Zorana Štajdohara, frontmena grupe "Grč" iz Rijeke. Na slici Zoran i Snježana.
Grupa "GRČ" premijerno na pakšu blogu.
Upoznao sam i Branka kojemu sam darovao knjigu i "Ribara". Živijooo Branko!
Na promociji knjige su bili Mrle i Prlja iz "Leta 3". "Letu 3" sam darovao knjige u Vinkulji poslije njihovog koncerta. Mrle kaže da me se sjeća i da sam mu dao knjigu koju je i pročitao. Veliko fala "Letu 3"
Provjera ispravnosti kurtona. Nije ni čudo da su toliko koštali. Kvaliteta je nesumnjiva.
Čarli, vlasnik K.UN.S.-a. Dogovorili smo se svega u dvije minute za promociju moje knjige. Veliko mu fala što mi je dao priliku gostovati na Sušaku.
Nevenka, moja školska. Potegla je put iz Opatije da bi smo se vidjeli nakon punih 18 godina. Fala školska, puno mi je značilo što si došla.
Šeks (lijevo), Pakšu (sredina) i Budiša (desno). Doduše Šeks i Budiša su fejkani, ali koga briga. Bitno je da smo se dobro zabavljali.
Po prvi put sam nastupijo sa ordenjima. Lijevo na sakou, "orden rada sa srebrnim vijencem" druga Starog te "medalja rada" drugarice Mame.
Melinda BMK ili Melinda "boli me kurac". Sad mi se ne da objšnjavati ovo BMK...ma boli me kurac ko svatijo svatijo ko nije nije.
Dubravko mi je zatražijo gaće, a ja nisam imo za na glavu već ove rezervne bokserice ako se userem kupljene u butiku kod Gušanija. I one su poslužile svrsi.
Pakšu i Snježana sa karakterističnim pozdravom tzv. pozdravom radničkoj klasi koji prati svaku promociju ove knjige.
Potpisala se i pokoja knjiga. Nije da nije, jebajiga
Dubravko se priprema za čitanje priče "Jesam li normalan", a ja se osjećam usrano koda me je sam Mataković nacrto.
Sve je spremno za promociju. krećemo vrlo hrabro ja i Dubravko...
...na sveopće oduševljenje prisutnih
Dok ja pokušavam izvesti baletnu točku "posljednji komunista"...
...drug Dubravko se bori sa čitanjem pri prigušenoj rasvjeti. No i to ima svojih čari.
I na kraju uvijek me neko razveseli na promociji svojim poklonom. Tako su me ovaj put darivali Dubravko i Snježana. Temkiju veri mač.
Ne znam ni što bi napiso. Sjedim i čačkam jaja i guzicu pa malo nos nebili nešto suvislo reko, a nejide iz mene da mujebešmater. Bilo prejebeno. Dobijo na dar ovu svinjsku glavu, ono baš prigodno. Drug Tito u vrijeme kad je bijo mali i zvao se Joža skuvo je svinjsku glavu kad mu roditelji nisu bili doma pa su se svi zasrali. Od ove glave se niko nije zasro, valjda zato što je bila reš pečena, a i nije ta glava mislim svinjska iz Titinih priča ova je bila reš pečena i hrskava. Druže Tito ljubičice bijela da si i ti ispeko svinjsku glavu možda ne bi bijo usran, možda malo zapišan ko ja, al ja mislim druže Tito Ti i kad si ga otreso otome su se pjesme pjevale. Pustimo mi druga Titu i da krenemo na promociju knjige.
Ono što me je najviše veselilo i iskreno zaprepastilo da su organizatori događaja vodili brigu i o najmanjem detalju. Tako da sam osto osupnut i iznenađen i to iskreno ogromnom količinom "Ribara" koji mi je bijo serviran i ko šampanjac. Moja jetra se iskreno obradovala, a i ja pa je bilo tog nektara i za zapakovat. Tolko "Ribara" moja jetra nije vidila u životu na jednom mjestu. I ja i jetra ne naviknuti na taj trenutak pažnje iskreno smo zaplakali i na kraju toliko sam je natopijo da me stalno laktala u predjelu stomaka koda kaže: "E jesi mangup kogajebe jednom se živi!"
Ja već pomalo puno posisat, a i sretan od sreće nisam baš nešto suvislo mogo prozborit. Srećom drug xvladan kakav i je trijezven i staložen pročito je par priča na sveopće veselje publike.
Sa lica publike se mogla izčitati sreća i veselje što su se baš tu zatekli: "Kaj nam sad ovaj sere tu, ne?" ", Oće ovo još dugo, upaljen mi je auto?", "A di su kozice?", "Kurac taj zna što su kozice pa to ti je jedna obična seljačina iz Vinkovaca." "Pa pogleđ ga kako mu taj bljutavi "Ribar" curi iz usta?" , "Ni usta si nemre pogoditi.", "Koje parkiro preko puta mog automobila?"
Ma serem, bili su jako jako strpljivi, čak i previše.
Ja potpisujem drug xvladan zaprima pare. Prodalo se čak nešto i knjiga. Valjda se ljudi sažalili.
Za tu prigodu promjenijo sam i kompletan stajling. Boja za kosu (15 kuna), odijelo kravata druga Starog (naslijeđeno), gaće za na glavu (poklonjeno od moje omiljene grupe), košulja (136 kuna), čakšire (250 kuna), bedževi (besple dobijeni). NEPROCJENJIVO.
Tulav pogled u mene koda sam tulav, a nisam samo sam glup. "Mali je glup." De potpiši ženi vidiš da čeka konju jedan nacrtani glupavi.
Pakšu i drugarica Nataša koja je sve ovo lijepo organizirala. Fala joj puno od srca.
Uz knjigu su se dijelili i pokloni u ograničenim količinama. Ova ruka sa srednjim prstom na koji je nabijen kurton, kurtoni bez srednjeg prsta, prigodne litografije i cedeji kultne grupe "Septica" uz dozvolu grupacije "Septica". Fala im na tomu i fala svima koji su pripomogli.
S vremenom se to i pristojno popunilo. Bijo sam ugodno iznenađen brojem ljudi koji su došli.
Knjiga "Crveni tata - bijeli zec" je završila tamo gdje mi se najviše sviđa. U ženskom međunožju.
Žena nije manjkalo. Samo mi se nekako ćini da su se više oduševile poklon rukom sa obdarenim srednjim prstom nego knjigom. Ili mi se to ipak samo ćini....
E kako je red i obićaj ko na svakom dobrom kirbaju dođu tanburaši...
...pa onako veseli i pijani zaplešete i opalite koju doskočicu i pošalicu
Šećer na kraju. Dvije plavuše. Pakšu i "njegova" Merlinka. Ona lijevo sam ja, a desno Merlinka da ne bi bilo zabune.
I na kraju dobijo sam od Merlinke ovaj erotični ajvar koji je skuvala vlastitim rukama, a na meni samo ostaje da ga probam. fala joj puno.
VELIKO FALA: kafe baru Majamiju na gostoprimstvu u Sesvetama, drugarici Nataši na organizaciji i na brdu "Ribara" (ma toliko ga nisam vidijo nikad u životu), drugu xvladanu na prijevozu, scenografiji, kateringu, čitanju priča i još puno toga. Fala mojoj Merlinki, fala svima koji su došli, kupili knjigu. Fala majstoru koji je radijo ozvučenje...MA FALA VAM SVIMA OD SRCA i košto bi reko drug Ribafish: "Ljubi Vas sve Pakšu!"
*korištene fotografije bez odobrenja od: Merlinka, Vesna, Gabrijela i xvladan.
I da sve ne bi ispalo idealno pobrinijo se moj mali pinpek, jebemgamala. Po povratku u Zagreb, ispred kina "Europa" gdje smo skrckali zapakovanu praseću glavu te iskapili dvije od tri flaše "Ribara" negdje oko 3 ujutro zaputijo sam se na zagrebačku štajgu.
E, tu me natjera pišati, ali ja smiren kaki već jesam odlučim potražiti prvu birtiju gdje bi se malo iznuždijo. Zamućena pogleda nigdje ne uočavam birtiju. Stiščem to malo alije sirotanovića jer mjehur skoro hoće prsnuti. Gledam oko sebe i odlučim ga izvaditi, a oko mene ljudi šetaju. Gledam sve te ljude i ne vjerujem. Pa što radite u tri ujutro? Zar niko od vas ne radi? Jebem ti veliki grad i šetnje u tri ujutro. Da sam u Vinkulji već bi se davno popišo. U to doba tamo nema nikoga, osim nas par alkoholičara. Onako uspaničen tražim neko drvo, kanal, mračnu uličicu, već mi polako curi u gaće... ne vidim ništa samo jebeni asflat, beton i pločice...Srećom snalažljiv kaki već jesam odlučim pustiti malo u gaće dok ne nađem prigodno mjesto di bi se mogo išorat ko čovjek. Turim ruku u džep i namjestim ga na lijevu stranu čakšira. ipak sam ja drug i komunista pa ako se trebam upišat neka se upišam ko pravi ljevičar. Puštam pomalo...kurac pomalo...već sam se zapišo do koljena, a nisam pravo ni počeo pišat. gledam lijevo, desno opet nigdje prigodna mjesta, a neću valjda vadit tu pred svima i pišat onako sramežljiv. Odlučim pustiti niz lijevu nogavicu do kraja. Stojim i puštam, osjećam toplinu i olakšanje. Napokon! Pogledam lijevu nogavicu ona je tamno plave boje za razliku od desne suve koja je svijetlo plave boje. Zadovoljno zaključim da izgledam tako moderno. I onda na deset jebeni koraka ugledam mračnu uličicu, odem tamo vadim ga van i hoću pišat, a ne mogu. Dugo mi je trebalo onako pijanom da shvatim kako sam to već obavijo.
Sjećam se kad sam išo po druga Starog u birtiju, a on bi sjedijo onako mrtav pijan, zapišan sa lijevom nogavicom čakšira. Priđe mu radnik u radnom odijelu koji treba ići u treću smjenu pa ga pita: "De druže Stari rekni ti meni, jer ti si ipak funkcijoner, a ja običan fizički radnik... Kako se ti nikad ne upišaš ko mi obični radnici koji zapišamo gaće i obje nogavice kase napijemo. Ti uredno zapišaš samo lijevu."
Drug Stari onako zapišan, i dobro natopljen odgovori: "To je zato što sam ja komunista pizdatimaterina i zapišavam se samo uljevo." - pa spusti glavu i nastavi spavat u birtiji.
"E druže Stari sad mi je jasno zašto si ti funkcijoner, a ja obićan radnik. Saću ga i ja namjestit na ljevu stranu pa se zapišat ko pravi drug i komunista!"
Na nagovor sam se i ja okušo pa je tu i moj rad obilato natopljen alkoholom pa sve do sad nisam ni znavo kako je to ispalo. Jebajiga fulo temu, a tema bila divlji zapad. A kako je bilo? Bilo četrdest litara piva ili dvajs dvoguza, napijose, zaspo na podnim pločicama oko tri ujutro, naladijo se pa malo malo u fusoklama išo pišat pošto sam se raspremijo za spavanje. Nisam izdržo dvajsčetrsatno crtanje jer sam se malo umorijo. ujutro na vlak pa kući.
Veliko fala "ZADRUZI STRIPOS" na organizaciji valjda će biti i dogodine!
